IZABERITE DEO TEME ZA ČITANJE

RIFAT RIFATOVIĆ, GLUMAC I MUZIČAR

okrugla slika
Novi Pazar

Novi Pazar

gaji “kult” doručka

 
ps favico

Na nedavno održanom Sterijinom pozorju, glumac Rifat Rifatović ovenčan je Sterijinom nagradom za najbolju mušku ulogu odigranoj u predstavi Ako dovoljno dugo gledaš u ponor (po predlošku romana pisca Enesa Halilovića), Regionalnog pozorišta Novi Pazar (RPNP). Ova činjenica može da iznenadi samo nekoga ko Rifata nikad nije video “na daskama koje život znače”, il na bini na nekim od brojnih muzičkih festivala, na kojima “praši” sa njegovim bendom Gospođo, bate, jer na kojoj god pozornici da je, Rifat daje milion odsto sebe. To je glumac i muzičar koji se ne štedi i koji ima energije i ljubavi, kako se to žargonski kaže, da opaše ceo svet.

Zato je i bljesnuo, zajedno sa čitavim timom RNPN, jer je predstava koju su izvodili na Sterijinom pozorju, odnela čak 5 Sterijinih nagrada, između ostalih i onu za najbolju predstavu na festivalu! Rifat je dobitnik i brojnih drugih priznanja, među kojima je i nagrada za najboljeg glumca na Festivalu profesionalnog pozorišta za decu i mlade Mali Joakim

Za vreme studija Rifat je počeo da se bavi pedagoškim poslom, pa je desetak godina vodio i školu glume i govora za decu, iz koje je iznedrio više od 2.000 polaznika, danas profesora engleskog jezika, učitelja, glumaca, reditelja, pre svega dobrih ljudi. Naš sagovornik se veoma uspešno otisnuo i u režiserkse vode, i u saradnji sa kolegom, poznatim beogradskim glumcem Branislavom Banetom Trifunovićem, režirao predstavu Beton Mahala, o kojoj je, kad se pojavila, pričao ceo region, a koju je beogradska publika često gledala u Zvezdara Teatru.  

A Rifat nikad ne staje. Nedavno se vratio iz Italije gde je sa grupom glumaca iz Kraljeva, Novog Pazara i Užica desetak dana predano radilo na predstavi Kontakt, kanadskog reditelja Majkla Divajna, po čijem tekstu je i rađena predstava. Radi predano i na pripremanju za novu pozorišnu sezonu RPNP… Ipak je veoma rado prihvatio poziv da odgovori na naša Premium Leksikon pitanja i da nam, kroz iskrene odgovore, približi malo svoj rodni grad, u kome živi i nesebično mu se daje – Novi Pazar. 

* Šta Vam ovih dana zaokuplja pažnju?

– Ovih dana se trudim da što više i lepše spavam. Počela je pozorišna sezona pa je odlično biti odmoran i spreman, kako za predstave na matičnoj sceni Regionalnog pozorišta, tako i na scenama gde gostujemo festivalski ili repertoarski.

* Koji restoran u Srbiji Vam je zasad jedno od najboljih gastro-iskustava; koji Vas je prijatno iznenadio, a u koji volite redovno da svratite na ručak ili večeru?

– Ko god dođe u Pazar, iz Pazara nosi posebije gastro iskustvo. U Pazaru imam nekoliko omiljenih mesta za jedenje. Plavi 5, ArtsDiner, Gradska idila… U Pazaru je razvijen kult doručka i običaj je da doručak bude jak, te s tim u vezi valja ujutru ne preskočiti ćevape. Meni su omiljeni Kod Jonuza i Kod Šukra, a svakako, u Pazaru ne može da se promaši, gde god da se proba da klopa. Svakako, na putu iz Pazara ka severu, ne preskačem kafanu Kod Mira u Bogutovcu, kao ni restoran Izvor, u Lazarevcu.

* Srbija je ponosna na svoju tradicionalnu kuhinju. Šta biste izdvojili sa te trpeze i zašto?

– To mi zavisi od regije u kojoj se nalazim. U Vojvodini volim “mlince sa ćuretinom”, Beograd zavisi od raspoloženja, jer je široka gastro ponuda, a tu su i reke, pa valja ne preskočiti svežu ribu. Meso mi je rezervisano za moj kraj i tu je preporuka jesti sve od mesa. Posebno izdvajam pazarske ćevape, mantije, kao i jagnjeće pečenje sa Peštera u Dugoj Poljani.

 

* Skuvate li i Vi nekada nešto od naših jela na koja smo toliko ponosni?

– Volim da kuvam i kuvam. Priznajem da u moje “naše”, ulazi i kuhinja sa različitih strana sveta. Volim da kombinujem domaću kuhinju sa orijentalnom ili mediteranskom. Nije mi strano da u poslednje vreme mešam, na primer, pasulj sa pastom, ili da mi plavi patlidžan ili tikvice uz mleveno meso sadrže i mediteranske začine ili različite vrste sireva.

Nagrade samo stižu

Pre dva dana, taman kad smo sa Rifatom završili razgovor, naš sagovornik je ovenčan još jednim priznanjem – nagradom za najbolju mušku ulogu u predstavi Ako dovoljno dugo gledaš u ponor, na 57. Feestivalu “Joakim Vujić” u Leskovcu. Žiri festivala je predstavu, rađenu u korpodukciji sa Kulturnim centrom Novi Pazar, nagradio i za: najbolju predstavu u celini, najbolju režiju (Zlatko Paković i specijalnom nagradom za muziku (Božidar Obradović). Lep početak nove pozorišne sezone u Novom Pazaru!

– Lepo završili prošlu i lepo nastavili ovu sezonu – skromno nam reče Rifat, kome želimo još mnogo, mnogo nagrada za uloge kojima se nesebično daje. Bravo!

Posebno izdvajam pazarske ćevape, mantije, kao i jagnjeće pečenje sa Peštera u Dugoj Poljani, priznaje naš sagovornik, koji obožava fast food

* Najčudnije jelo koje ste probali?

– Volim da isprobavam, koliko mogu, jer ne jedem svinjsko meso. Poslednje “čudno” a dobro je bio fast food u Turskoj, zove se Kokoreć.

* Da li ste vino, rakija ili pivo tip? I zašto?

– Tip sam svega od navedenog. Mislim da nam je bitisanje na ovim meridijanima, genetski odredilo da budemo tip “sve od navedenog”.

* Sa voljenom osobom najviše uživam kada: otvaramo bocu dobrog vina, popijemo kvalitetno pivo, degustimo neku novu rakijicu?

– Najviše uživam ako je sa voljenom osobom. A šta od ovoga, u mnogome zavisi od jela koje se jede.

i više premijera imao je Rifat u matičnom pozorištu u Novom Pazaru

 

Umetnik koji nikad ne spava

Rifat Rifatović je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi Envera Petrovcija na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Matični teatar mu je Regionalno pozorište Novi Pazar, u kome je igrao u svim predstavama od njegovog osnivanja, i imao više od 50 premijera. U beogradskom Ateljeu 212, igrao je tri godine u predstavi Kosa. Takođe smo ga gledali u TV seriji Miris kiše na Balkanu, filmovima 20 i Most na reci Ibar. Frontmen je grupe Gospođo, bate. Pevač u akustičnom triu Stone Flowers. Svira gitaru i kahon. Učesnik svih projekata Kancelarije za mlade, od ekoloških radionica do Youth Theatre Festivala, čiji je koordinator. Aktivista u gotovo svim nevladninim organizacijama u Novom Pazaru. Jedan je od osnivača Kreativnog tima Illusion i jedan od prvih trenera projekta Dance 4 Life. Osnivač nekoliko alternativnih teatarskih trupa u Pazaru.

* Koje vino Vas je “oborilo s nogu”?

 

– Volim Malvaziju. Ne bežim ni od Šardonea. A poslednje odlično je bilo, “domaće belo vino” negde iz Šumadije.

* Voćka u rakiji koju najviše volite je šljiva, kruška, jabuka, dunja, kajsija… Ili nešto sasvim drugačije?

 

– Šljiva pre svega ostalog. Kolega iz pozorišta, glumac Dušan Živanić, pravi zanimljivu kombinaciju šljive, džanarike i njemu poznatih začina. Odlična rakija.

Na nedavno održanom Sterijinom pozorju, Rifat je ovenčan Sterijinom nagradom za najbolju mušku ulogu odigranoj u predstavi Ako dovoljno dugo gledaš u ponor

* Pivo koje volite da naručite u pivnici je – svetlo, tamno, točeno, bez alkohola, citrusnih nota, voćnog ukusa? Vrsta piva koja Vam najbolje “leži” je…?

 

 

– Generalno volim pivo. Najviše mi leže pšenična mutna, a volim i domaća kraft piva.

2

* Spadate li u tipove koji oči ne mogu da otvore bez jutarnje kafe? Koju kafu volite da popijete preko dana i preterate li nekad u broju šoljica?

– Uh, da. Volim da jutro počne jakom kafom. Umem da se desi da preteram sa kafom, ali ne tako često.

Sterijinih nagrada osvojila je predstava Ako dugo gledaš u ponor, Regionalnog pozorišta Novi Pazar, među kojima je i Rifatovo priznanje za najboljeg glumca

 

polaznika iznedrila je Rifatova škola glume i govora za decu

 

Barbosa 54

* Putovanje po Srbiji koje nikad nećete zaboraviti, i zašto?

– U poslednjih nekoliko godina, imam sreću da me posao vodi svuda po našoj, divnoj državi. Čudesno je šarena i različita, ali svakako prelepa. Ne zaboravljam, i u poslednje vreme se često vraćam, Pešterskoj visoravni. Divno je kad na više od 1.000 metara nadmorske visine, odjednom ugledate ravnicu sa koje vidite nekoliko razlitih planinskih venaca u državi i regionu. Sa Pešteri se vidi Kopaonik, Golija, Šar planina, pa su ti prizori pamtljivi i predstavljaju mi one slike sa i za razglednice.

* Noćni život Beograda obožavate, ne poznajete, iskusite ga s vremena na vreme?

– Vraćaću se Tari sigurno, zbog tišine koju čuva. Golija je uvek odlično rešenje, zbog ruže vetrova koja je specifična samo za nju. A ići ću do Đerdapa, veoma skoro, jer je to jedno od retkih mesta kuda još nisam prošao

U Pazaru je razvijen kult doručka i običaj je da doručak bude jak, te s tim u vezi valja ujutru ne preskočiti ćevape, kaže nam Rifat

 

* Preporučite našim čitaocima hotel ili omiljeni spa centar u Srbiji u kojem ste ostali bez teksta?

– Priznajem da posebno volim domaće smeštaje, male spa centre, etno kućice i te oblike bavljenja turizmom i ugostiteljstvom. Svakako da ne bežim ni od onih velikih. Preporuka je SpaSpa u Novom Pazaru, divan Kutak za relaksaciju i masažu, kao i Mujen Lux na Kopaoniku.

* Noćni život Beograda obožavate, ne poznajete, iskusite ga s vremena na vreme? Inspirišu li Vas klaberi da i Vi nekad plešete do jutra i u koje gradske klubove onda odlazite?

– Volim noćni život Beograda, iako sam već sad, u grupi ovih “sa vremena na vreme”. Nemam više neko “moje” mesto ili klub. Ume da se zapartija i u Monksu i u Barutani ili da se čeka jutro na nekom od splavova kod Jugoslavije ili u Nacionalnoj klasi. Ta mi “priroda” baš zavisi od “društva”, a svakako su najčešća kućna slavlja.