Vreme je sve lepše, pa eto i više razloga da za vikend spakujete torbice, sednete u automobil i pravac put – Vrmdžanskog jezera, odličnog mesta za jednodnevni izlet ili odmor od više dana. Mada se malo “polomi” jezik dok izgovorite njegovo ime (o tome kako su jezero i istoimeno selo Vrmdža dobili ime malo kasnije u tekstu), ali Vrmdžansko jezero je prelepo prirodno jezero, podno čudesne planine Rtanj i na samo 15 km od lekovite Sokobanje. Kažu da je Vrmdžansko jezero nastalo od velike kiše i topljenja lednika sa planine Rtanj. Suve grane napravile su čep koji je zapušio dno, tako da voda nije mogla da otiče. Vrmdžansko jezero je prirodno i malo, bistro i hladno, i tokom leta je atraktivno i omiljeno izletište mladih i ribolovački punkt.

Istorija kaže da je jezero nastalo 1892. godine, kada je vrtača, posle jake kiše i topljenja Rtanjskih lednika na mestu velikog levkastog udubljenja, ispunjena vodom

 

Područje na kome je jezero smešteno veoma je bogato pašnjacima, šumama  i izvajanim stenama, a karakteriše ga veoma čist vazduh, izvor hladne pijaće vode, kao i bogatstvo šumskog voća, pečuraka i raznovrsnog lekovitog bilja.

Po nama su ovo više nego dovoljni razlozi za put do Vrmdžanskog jezera, Vrmdža sela i drevnog Vrmaškog grada. Usput posetite i Sokobanju, nadišite se čistog vazduha, ako ništa drugo.

Ovo predivno jezero, gotovo kružnog oblika, prečnika 50 m, nastalo je na mestu levkastog udubljenja. Istorija kaže da je 1892. godine vrtača ispunjena vodom, posle velike kiše i topljenja Rtanjskih lednika na mestu velikog levkastog udubljenja opisano kao ambis. U njegovoj blizini je i Pakleška reka koja i protiče kroz selo Vrmdža, kao i rečica Oravica.

Vrmdžansko jezero je prava oaza za ribolovce, jer se u njemu nalaze šaranske ribe: karaš, babuška, bodorka, žutooka, šaran, a nekad je puštana i kalifornijska pastrmka. Zbog niske temperature vode, ove ribe ne dostižu svoju pravu veličinu. 

Priroda je ovde čarobna, gotovo netaknuta i sigurno će te uživati u dugim šetnjama po pustim stazicama i putevima po planini Rtanj. Osim za ribolov i opuštajuće izlete, Vrmdžansko jezero je pogodno i za rekreaciju, a pored jezera prolazi obeležena kružna planinarska staza, čije je početno i završno odredište Vrmdžanski grad. Do sve popularnijeg sela Vrmdža se stiže asfaltnim putem, a zatim makadamskim putem do visoravni gde se nalazi jezero.

Područje oko jezera veoma je bogato pašnjacima, šumama i izvajanim stenama, karakteriše ga veoma čist vazduh, izvor hladne pijaće vode i raznovrsno lekovito bilje

Kako je Vrmždasnko jezero dobilo ime

 

Već smo pomenuli da se malo “lomi” jezik dok se ne izgovori njegovo ime – Vrmdžansko jezero. I jeste ime jezera veoma neobično, ali ne i za one koji potiču iz tog kraja. I dan danas u ovom delu Srbije možete čuti da se “kiša vrne iz oblaka”, ili da u vrelim letnjim danima “treba navrnuti vodu u baštu”.

Iz reči navrnuti poteklo je i ime Vrmdža. Reč “vrmdža” znači da mesto sa tim imenom karakteriše mnogo izvora, potoka, potočića, rečica i reka, jer vrm upravo označava vodu.

kilometaraje Vrmdžansko jezero udaljeno od Sokobanje

metaraje prečnik ovog jezera, gotovo kružnog oblika

porodicakoje za ovo selo nije vezivalo baš ništa, kupilo je kuće u Vrmdži

Drevni Vrmaški grad

 

Na krečnjačkom rtu, u dolini Pakleša, nalaze se zidine drevnog Vrmaškog, odnosno Vrmdžanskog grada, koga meštani zovu još i Latinski grad, jer je iz rimskog doba i nastao je u periodu do 6. veka, u vreme vladavine cara Justinijana. Podignut je zbog odbrane ovog dela vizantijske teritorije od prodora Avara i Slovena. Razoren je 1413. godine i to je sve što se o njemu zna u antropološko-demografskom pogledu.

Vrmaški grad građen je na nepristupačnim stenama i bio je dobro utvrđen, pa Turci nisu mogli nikako da ga osvoje. Pored toga u gradu je bila dovedena voda i veća količina hrane. Postoje brojne priče, legende i mitovi o izgubljenom blagu koje se i danas prepričavaju. Grad je 1413. godine razorio Musa Kesedžija, posle duge opsade. Jedna legenda kaže da je turska vojska hranila konja slanom hranom, a nije mu davala vodu, posle nekoliko dana su ga pustili i konj je pronašao gde su prolazili podzemni kanali i napajali grad vodom. Turci presekoše vodovod, a zapovednik grada, ćefalija Bogdan naredi ratnicima da se noću izvuku iz grada, turska vojska ih je sačekala i pobila. Po zapisima nekih istoričara, nastalo je teško vreme za život meštana okolnih sela pa i same Sokobanje.

Meštani su do skoro u njemu nalazili razne predmete iz toga doba, krstiće i strelice. Stari, Vrmaški grad je i dan danas meta i destinacija lovaca na blago. Neuspešno, naravno.

Priroda je ovde čarobna, gotovo netaknuta, i sigurno će te uživati u dugim šetnjama po pustim stazicama i putevima po planini Rtanj 

Vrmdža selo – Prestižno selo Srbije

 

Na putu Aleksinac-Sokobanja postoji, vidno označen, putokaz za Vrmdžu. Asfaltiranim putem, posla vožnje od oko pola sata, dolazite do prvih kuća. Samo 3 km od Vrmdžanskog jezera nalazi se selo Vrmdža, selo koje, kako kažu, odbija da propadne i izumre. Naprotiv. Od 2008. godine, kada je prodata prva stara kuća sa okućnicom, selo je sve življe i mlađe. U njega se doseljavaju kompozitori, programeri, bivše diplomate iz srpskih i svetskih gradova, tako da je Vrmdža poslednjih godina postalo pravo prestižno selo Srbije. 

U Vrmdža selu organizuju se brojni festivali i manifestacije, poput Internacionalnog festivala turističko-ekološkog dokumentarnog filma “Vrmdža fest”, prvenstva u sportskom penjanju, radionice spravljanja kozmetike od prirodnih preparata…

Reč vrmdža znači da mesto sa tim imenom karakteriše mnogo izvora, potoka, potočića, rečica i reka, jer vrm upravo označava vodu

Onda ne čudi što su u ovom selu svoj novi dom pronašli mnogi dojučerašnji Beograđani, Subotičani, Nišlije, Novosađani, ali i Amerikanci, Italijani i jedna Švajcarkinja. Zapravo, više od 40 porodica koje za ovo selo nije vezivalo ništa kupilo je kuće baš u Vrmdži. Mladi, obrazovani ljudi počeli su u Vrmdži da komponuju rok opere, programiraju, bave se jogom i vegetarijanskom ishranom… Lepo njima, lepo starosedeocima jer sad ne brinu kome će da prodaju svoj sir, kajmak, jaja, jagnjetinu, prasetinu, pa i vrmdžansku rakijicu. Ali, pre par godina, ovde su kuće mogle da se kupe za dve-tri hiljade evra. Danas im je cena minimum pet puta veća.

Ovo selo je imalo sreću da u pravo vreme ima pravog predsednika mesne zajednice koji je “mrtav hladan” poslao pismo zaposlenima u britanskoj ambasadi u kome ih sve poziva u goste. Kada su ga novinari pitali kako mu je to palo na pamet, odgovorio je: “A što pa da ne dođu u Vrmdžu?”

Pa ćemo i mi vas pitati u stilu predsednika ove seoske mesne zajednice: A što pa da i Vi ne dođete u Vrmdžu i predivno Vrmdžansko jezero?